Na zadatku
Već mjesecima me muž maltetira da napišem post o Ferovcima, ali onak - u njihovu korist za razliku od većine postova o Ferovcima :D
Razlog je što je i moj mužić Ferovac ;) Moram priznati da sam se sa sprdanjem prema Ferovcima susrela dosta kasno, tamo negdje u kasnim 20-tim. Naime od kolegice s posla dečko je imao firmu čiji je "ured" bio kod njih u stanu i jednom prilikom smo nas tri upale u stan a sa tri radna stola sa kompovima su u nas blenula tri tipa, onak lagano proćelavi, četka frizure, malko okruglasti, sa cvikama i totalno su se svi zacrvenili kad smo mi počele se s njima zekat. Ubrzo smo otišle u drugu sobu a cure samo komentirale: Ah Ferovci... oni su ti takvi... Pošto nikad niti jednog drugog Ferovca nisam upoznala, moja ideja o njima je bila manje više takva... A pošto me nisu ni zanimali, dosta vremena je ostala takva. No onda sam upoznala svog mužića i ugodno se iznenadila: Opa, pa ovo mora da je izuzetak! Dugo sam ga zezala da je kukolj u žitu :D :D :D No upoznavajući njegovu ekipu moje mišljenje o Ferovcima se promjenilo za 180 stupnjeva jer se ispostavilo da su oni vrlo elokventni tipovi, imaju cure - sad su već žene, imaju djecu, obitelji, imaju normalne živote i ne sjede danonoćno pred kompjuterom, a neki su poprilično i zgodni :) Da naravno da nas nekad udave tehničkim pričama ali na to smo navikle i jednostavno ih ignoriramo :D Samo jedan iz ekipe malo naginje onom mom starom opisu: malo je previše zagrižen za tehniku i možda mrvicu teže sklapa poznanstva sa žesnkom populacijom... ali bude on to već sredio :) Dakle: Ferovci rules ;) I moj zadatak je gotov, sad mogu dalje pisati o kuhanju :D |
:( |
Mix & match
Prebrzo mi se prikrao još jedan 1.11.
Već? Kako? Kad prije? Još malo pa će Božić, pa Nova... pa inventura... Onda slijede oni dosadni mjeseci zime koji nemaju kraja, nikako da stigne proljeće... No ja sam već u proljeću a nije još pao ni prvi snijeg, ali sad će on. Večeras sam prvi put ove godine obukla pernatu jaknu. Kod mene se ne događa baš puno toga pametnog što možete i zaključiti po broju mojih postova. Uglavnom jedna lijepa svakodnev(n?)ica i baš uživam moram priznati. Na poslu su počele neke igrice o kojima mi se ne da ni razmišljati a kamoli pisati, jer mi se sve čini da ne bude dobro završilo. Posla još uvijek ima ali se, vjerovatno kao i ostatak svijeta, mučimo s naplatom. Svi bi robu a pare ne daju - e pa nemere... Baš se osjeti da ljudi nemaju para, pazi se što se kupuje. Kak će biti sa paketima za Božić, Bog zna... Nadam se i zbog firme i zbog sebe da će biti bar ko prošle godine, koja inače nije bila ni sluga proteklim godinama. No vikend je uvijek vrijeme za neke veselije teme. Subotom jako volim spavati malo dulje. No zadnjih par subota se znam ustati rano i fotografirati jer tada imam i svjetla i mira, Jubav je naime s kumom na kavi. Tako je bilo i jutros. Ustajanje u pol devet i trk u kuhinju: pekla sam muffine sa brusnicama i bijelom čokoladom. Dok su se oni pekli ja sam pripremila svoj mali set i onda fino fotkanje u miru. Taman sam bila gotova kad je Jubav došao doma oko pol 11 i onda smo pičili na kavu s ekipom. Imamo jedan divan kafić koji ima uz normalan dio kafića i jedan dio u suterenu gdje su dvije velike ratan garniture i tu imamo dovoljno mjesta za nas 7 odraslih i dvoja dječja kolica i tu onda boravimo svaku subotu prijepodne. No najvažnije je što taj dio nije zadimljen jer bebe u tom slučaju ne bi tamo vodili. Muffine su naravno pojeli u roku keks ;) Nakon toga smo se vratili u svoj mali svinjac pa smo zaključili da moramo počistit kuću: Jubav usisava i briše prašinu, ja kupaonu i podove obrišem i nakon toga glanc po kuhinji. Naravno da sam bila preumorna za kuhanje pa smo ručali ćevape :D Bože još mi je zlo od njih... ma nije zlo nego ono...znate ne... :D Onda smo se uputili na Mirogoj, naš mali ritual prije dana svih svetih. Sjednemo na tramvaj do trga, tam na bus za Mirogoj i začas smo gore, autom nam je prekomplicirano ići. Obiđemo bakin grob, pomolimo se, Jubav ima neke unutarnje razgovore s bakom - vidim mu to u pogledu. Onda zapalimo svijeće kod križa za sve naše koji više nisu sa nama... Predivan je Mirogoj tako obasjan samo lampašima... zaista je... Poslije groblja idemo naravno na kolače kod Vinceka. No to je očito prošla priča jer kesten kocka je bila prestravična a u onom kolaču s malinama su samo maline pa i nisu imali što zeznut, taj je bio dobar. Ostatak večer je bio klasični ljeningitis uz tv i laptop... osim što je Jubav otišao spavati u 11 a ja sam još budna ;) Recept i fotke od muffina slijede sutra - moram još slikice malo dotjerati |
...
Jel moj blog nevidljiv????
|
3
Prije tri mjeseca, negdje u ovo doba, moja Jubav i ja smo plesali naš prvi ples :D
Nisam neki tip od nekih velikih slavlja, ali volim kad se netko sjeti... Nekad dragi i zaboravi na naš 29. - datum kad smo prohodali. Nekad i ja zaboravim. I ne dramimo oko toga. Nekad se sjetimo par dana nakon i onda kažemo: Znaš kaj je bilo prekjučer? :D Možda ćemo se 10. sad sjetit malo češće na početku ;) Za prvu mjesečnicu smo bili u Toscani, za drugu u Nerezinama, a za treću smo doma... Kako je ipak recesija, a mi nešto raspoloženi za pizze u zadnje vrijeme, danas sam odvela Jubav na jedno meni jako posebno mjesto, sa jako finom pravom talijanskom klopom - Mangiare Pizza u Tkalči. Meni je tamo definitivno najbolja pizza, a tjestenina je baš prava talijanska i posebna, nisu običajena jela od tjestenina kao u drugim sličnim restorančićima. Obično kad idem s curama uzemo Trofie (posebna neka tjestenina u umaku od pesta i rikole i pinjola) ali kako su oni jako fini ali i aromatični, taman mi je pola porcije - više od toga mi siluje okusne pupoljke, i obično zapečene njoke (sa sirom i rajčicama) po pol - idealna kombinacija. Danas je Jubav bio ziheraš pa je uzeo Capricosu a ja Capri - bijelu pizzu sa ovčjim sirom, mini rajčicama i bosiljkom - savršeno nešto. Taman smo se ustali od stola kad je krenula kiša... pljusak nas je stigao na Trgu gdje smo čekali tramvaj :D Skužila sam u zadnje vrijeme da nam je pamentije ići u centar tramvajem, jer dok ja autom dođem do negdje, pa nema parkinga, pa se daleko sparkam pa još i moram hodat, pa platim parking masno, pa produljuj... strava... Ovak fino sjednem na tramvaj i za 15-tak min sam na Trgu i platim samo 10 kn kartu prek moba, a tramvaj mi stane pred zgradom i imam dvije direktne linije. A kad smo stigli pred zgradu, tek smo onda nagrabusili: em je još više padala kiša, em sam u balerinkama stala u lokvu vode... Ali smijali smo se i ljubakali cijelo vrijeme u tramvaju onak mokri i promrzli :) Moram vam još ispričati događaj do sinoć :) Spremamo se mi gledat tekmu, ja se fino zalegla i samo mi se oči sklapaju... al ono zaozbač, jedva gledam. Tekma počne a dragi održi razgovor sa televizorom: Ajde dečki, vjerujem u vas... Nemojte nas osramotit. U 11. min čini mi se padne prvi gol a dragi poludi, psuje, viče... Kažem mu ja: Odoh ja spavat, ti ionak samo noriš - nemrem to više gledat. Tekmu naravno zgubimo kao što svi znate i on je bijesan i ljuti i nemre spavat. Čak mi je i popravio bug na mobitelu koji sam imala :D U 3 u noći dođe u krevet ali i dalje nemre spavat i prčka nekaj po mobu a mene mimozu probudi bip bip i svjetlo s mobitela i kažem mu: Jubav kaj nemreš pavat? On: Nemrem jubi, izgubili smo 5:1... Ja: A joj Jubav, žao mi je... i onak se doklimam od njega i poljubim ga i kažem mu da ga volim... A on kaže: Ma jebeš i tekmu i repku kad ovo imam doma :) Voli on mene :) |
Stigla je :D
Je, stigla je - tek u petak navečer!
Malo je namučila mamu jer joj je očito bilo jako lijepo unutra na toplom :) Jučer smo s tatom bili na kavi i vidjela sam i slike čak dok još nije bila ni okupana :D Moj dragi je već na slike skoro pao u nesvjest :D :D :D Mislim da od njega i neću imati baš neke koristi na porodu :D |
...
Čitav dan sam u iščekivanju jednog sms-a: jedna mala princeza nam stiže na ovaj svijet!!!!
|
Odoh...
... na obalu... točat se u moru i uživat u hladovini.
Nisam kupila bijeli šešir i bijelu torbu. Bum možda sutra prije nego krenemo. Kozmetika kupljena - faktor 50 i faktor 30 i za lice 50... nećemo riskirat ne... Ipak kad se voziš brzinom od dva čvora ili hrčka na "brodu" lako te sunce opali... Zato i šešir kupujem. I imam bijelu prozračnu tuniku. I zato mi fali bijela torba da mi bude komplet. A kontrast boja je tirkizni badić i japanke i istoj boji. Baš bum čeče na svojoj selj selj plaži s Čehima. Možda sretnem Bajsa - sa mnom će mu biti lako razgovarat... hahahhahahahaha... U kojoj mi kiflici živimo... c c c |
Honey moon |
Uvod u...
Danas se sve vratilo na staro: posao, moja leđobolja, moje masno lice, moji prvi prištevi opet i ponovno, moja nesanica, titranje u oku... Život se vratio u normalu, rekla bih.
Gledam se večeras u ogledalo i razmišljam: kako je moguće da nakon samo 3 dana u Zagrebu, od kojih su 2 bila vikend tijekom kojih nisam radila apsolutno ništa, izgledam i osjećam se tako usrano? Zanimljivo je da tamo na svježem zraku nisam imala baš nikakvih problema sa licem, ni najmanjeg prištića iako je bilo vruće i iako sam bila na suncu... Nisam imala ni problema sa spavanjem, zaspala bih naime čim bi mi glava dotakla jastuk... Nisu me leđa ni stigla zaboljeti. Ležim sinoć u krevetu. Rekao bi čovjek mir i tišinia. Ali nije. Život u gradu nosi sa sobom bezbroj šumova: tiši i udaljeniji zvuk brujanja automobila koji je konstantan i na koji se nakon nekog vremena naviknete i ne primjećujete ga, pa zvuk onih bližih automobila iz bližih ulica, zvuk kočenja, turiranja... pa zvuk susjeda iznad, ispod i oko vas: tv, muzika, razgovor, smijeh, puštanje vode na toaletu, brujanje mašine za veš... Pa svjetla: rasvjeta, reklame, prozori susjeda... A ja želim mrak sa samo ponekim svjetlom daleko na brežuljku, želim tišinu ispresjecanu samo cvrčanjem cvrčaka i disanjem mog voljenog kraj mene... čak pristajem i na komarce i na njihovo zujanje i ubadanje jer ovdje u gradu čak ni njih nema... Jedna stvar me jako veseli - Jubav je počeo pokazivati prve znakove zainteresiranosti za kuću negdje dalje od betona i asfalta ;) U nadi je spas :) |
That's love
Veni, vidi, vratismo se...
Priča o ovogodišnjoj Toscani čim sredim fotke... Bijaše nam divno i predivno i ne tak naporno kao prošle godine... Ove godine kao da smo igrali igru: što manje gradova dnevno pa se to svelo na jedan :D Danas smo se Jubav i ja prvi dan nakon medenog tjedna rastali na kratko i meni stiže sms slijedećeg sadržaja: "Čekam H.-ja i razmišljam o tebi. Fališ mi. A nema me 10 minuta. I bili smo skupa 192 sata. Jel možeš vjerovat?? :) That's love :)" Matematičar moj ljepi :D |
Vatromet bez razloga... vatromet s razlogom...
Volim vatromete.
Jesam to već rekla? Vjerovatno više puta. Tako sam pretprošli vikend bila i na Bundeku na festivalu vatrometa i bilo mi je baaaaaaaaaš suuuuuper... Sjedili smo na nasipu na travici, žderali smo one masne lepinje i gledali u milijune malenih eksplozija. No upravo prije par minuta - vani pucnjava... Upravo sam gledala vijesti pa sam pomislila da netko baca petarde povodom Sanaderovog odlaska. Onda sam ugledala svjetlost pa sam otišla pogledati. Pa sam skužila da sam s krive strane zgrade i otišla u drugu sobu. A kad tamo... Vatromet!!! Pravi pravcati, veliki, puštali su ga sa Vjesnikovog nebodera. Baš sam uživala tih par minuta koliko je trajao. I baš je bio lijep. A povod? Sanaderov odlazak? OK with me ;) Hajmo slavit ;) No budimo realni, sa broda koji tone prvo zbrišu štakori tak da me malo frka što nam budućnost nosi. Ak je rekao da se neće kandidirat za preCjednika - ja ga držim za riječ. Sviđa mi se ideja da ga više na gledam nigdje ali način na koji se povukao je totalno neprofesionalan pogotovo ako razlog nije bolest, a čini mi se da nije... Nisam baš sigurna što bih mislila o svemu tome... Update: Bio je to ipak 50. ročkas Večernjeg lista ;) |
Planovi, planovi, planovi...
Planovi postoje da bi se eventualno i promjenili...
Jubav je stigao u četvrtak kako je i planirao, ali je planirao u petak odmah ići na slijedeći put, pa doći u nedjelju pa da u ponedjeljak krenemo u Toscanu... No nakon nekoliko sati pregovaranja preko maila, ipak smo odlučili da na put ide u ponedjeljak pa da se u petak vrati i da u subotu idemo na put. Tako je Jubav dobio dovoljno vremena da napravi posao kako treba, bez žurbe i bez stresa. Tako sam ja dobila 7 dana Toscane umjesto 5 dana + još posjet određenim dućanima u Firenzi ;) Hehhehehe na što sve muškarci (i muževi) neće pristati iz osjećaka krivnje :D No, sasvim neplanirano danas idem za Omiš na sprovod najdražoj teti koja je umrla nakon duge i teške bolesti... :( Vraćam se sutra nakon sprovoda. :( |
Čušpajz
Jubav je od nedjelje na putu do četvrtka, pa onda od petka do nedjelje na drugom putu.
I tako ja ovaj dugi vikend gljivim doma. Planiram detaljno pospremit stan ali mislim da ću bit full lijena. Jedino ak zahladi kak predviđaju... Ali nek ne pada kiša još sutra jer imam još neke forumske udavače koje se moraju udat po suncu. Kaj sam htjela reći? Aha, gledam HTZ (hrvatska traži zvijezdu) i oba klinca su baš dobri... Jedan je onak - meni baš karizmatičan (onaj s dugom kosom - oduvijek sam padala na dečke s dugom kosom :D ali nikad nisam imala dečka s dugom kosom) a drugi je ok ali onak... nema mi karizmu iako je zgodan dečko. Ovom drugom s kratkom kosom Toni obećava karijeru i bla bla bla ali sjećam se svih onih prijašnjih Zvjezdanih šouova i čini mi se da je jedino Dizdarica napravila nešto od sebe iako se ona specijalizirala za jedan kod nas necjenjen tip glazbe. Ja ju volim i odlične su mi njene stvari. Ali što se desilo sa ostalima? Tko su uopće pobjednici bivših sezona? Stvarno se ne sjećam... Sjećam se Rafe ali par mjeseci nakon šoua sam ga vidla kak vozi mandarine u Zagreb... valjda nije išlo... Ovog malog dugokosog nekak vidim u nekom žešćem bendu ali ovo drugog - bojim se da će ga pojest naša estrada i da ću mu napraviti neke glupe pjesme i da će se s vremenom razvodniti. No želim mu da sam u krivu. Ah, da - glupa reklama: Lero. Jesam to samo ja? Brad Pitt u Meet Joe Black - gledala sam i navečer i reprizu sutradan. Lastane jesam li normalna? Massimo i Belan u duetu - hebemu miša ali nisam znala da je Belan u duetu dok ga sad nisam vidjela... Ok ok dosadno mi je pa trkeljam... to ste već skužili... Na vašu žalost bit će toga još tijekom vikenda. Usput sušim kore za Ledeni vjetar jer je danas mojoj maloj kumčici E prvi ročkas a sutra ga slavimo :) Nekaj sam zeznula sa namještanjem pećnice ali valjda bude ok... sutra ću ga ukrašavat pa ak bude lijep stavim i slikicu... Idem se sad dalje dosađivat... Svima koji idu na produžene vikende - dobar provod... Update: Tortu sam onak malo seljački nacifrala sa rozim i bijelim ali svejedno nitko nije vjerovato da sam ju ja radila :D Nestala je u trenu ;) iako ja osobno nisam nešto zadovoljna, previše sam posušila kore i bile su pretamne i pretanke... ali ostali očito nisu bili tako kritični ;) |
Čarobno jutro
Iako to nerado činim, ima nešto u ranom ustajanju nedjeljom...
Morala sam mužića (hehehhehe) odvesti na avion koji je polijetao u pol devet, znači da sam oko pol 8 već bila gotova sa tim zadatkom... Jubavi mi nema 10 dana, onda dođe i odmah sutradan ide u Mostar na 3 dana, onda dođe i idemo u Toscanu... Cvilim već tri dana da kak ostavlja svoju ženicu 3 dana nakon vjenčanja i bla bla bla... Nabijam mu osjećaj krivnje hahahhahahaha... A gle, tak ću dobit shoping u MAC-u u Firenzi ;) Vozim se tako prema gradu i razmišljam što ću sa prilično produženim danom... Odlučim prvo u Billu naručiti plate narezaka sutra za gablec u firmi - ipak se zadnji put udajem pa je red da počastim ekipu :) Nakon toga odem na plac koji je ugodno poluprazan ovako rano ujutro i izbor je puno veći nego u 1 popodne kad ja obično idem :) Kupujem redom: blitvu i mladi krumpir, dinju, rajčice, jagode, nektarine, luk... Odlučih se hraniti zdravo dok dragog nema doma... Ovih nekoliko dana sam prilično zabrazdila sa sladoledima i tjesteninama u kojima mjesecima nisam uživala jer sam htjela koliko toliko pristojno izgledati na vjenčanju... Danas sam skužila da se more opasno bliži tak da nastavljam sa zdravom prehranom... Pošto mi je stan u malo većem kaosu - imam što raditi ostatak dana... Uživajte u predivnom danu :) |
|
Upravo gledam vijesti i ne mogu k sebi doći od šoka... Tema je naravno Gay pride...
Gay zajednica traži što traži i na što po meni ima pravo - neću sada u to ulaziti ali načelno se slažem sa njima i podržavam ih. Što ću, liberalna sam... No naviše me šokiralo ponašanje mojih sugrađana, koje je takvo da me trenutno sram i što sam zagrepčanka i što sam Hrvatica. Očekujem takvo ponašanje od HČSP jer njihove kockaste glave ni ne dobivaju dovoljno krvi u mozak od silnih lanaca oko vrata i popijenih piva i pojedenih janjaca - zakrčile im se žile pa ne znaju ljudi bolje... Ali iskreno me šokirala lijepo uređena gospođa koja pred kamerama psuje mater i naziva ih bolesnicima ipljulje na Gay ekipu koju čuva policija... E pa draga gospođo i treba Vas biti sram, treba Vas biti sram same sebe jer jedino bolesno što sam danas vidjela na tv-u ste - Vi. Ne mogu da ne budem zločesta i da svima homofobnima poželim da im djete jednog dana dođe doma sa istospolnim partnerom :D :D :D |
| < | siječanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |