Cranberrie - under construction

Već mjesecima me muž maltetira da napišem post o Ferovcima, ali onak - u njihovu korist za razliku od većine postova o Ferovcima :D
Razlog je što je i moj mužić Ferovac ;)

Moram priznati da sam se sa sprdanjem prema Ferovcima susrela dosta kasno, tamo negdje u kasnim 20-tim.
Naime od kolegice s posla dečko je imao firmu čiji je "ured" bio kod njih u stanu i jednom prilikom smo nas tri upale u stan a sa tri radna stola sa kompovima su u nas blenula tri tipa, onak lagano proćelavi, četka frizure, malko okruglasti, sa cvikama i totalno su se svi zacrvenili kad smo mi počele se s njima zekat.
Ubrzo smo otišle u drugu sobu a cure samo komentirale: Ah Ferovci... oni su ti takvi...
Pošto nikad niti jednog drugog Ferovca nisam upoznala, moja ideja o njima je bila manje više takva...
A pošto me nisu ni zanimali, dosta vremena je ostala takva.

No onda sam upoznala svog mužića i ugodno se iznenadila: Opa, pa ovo mora da je izuzetak!
Dugo sam ga zezala da je kukolj u žitu :D :D :D
No upoznavajući njegovu ekipu moje mišljenje o Ferovcima se promjenilo za 180 stupnjeva jer se ispostavilo da su oni vrlo elokventni tipovi, imaju cure - sad su već žene, imaju djecu, obitelji, imaju normalne živote i ne sjede danonoćno pred kompjuterom, a neki su poprilično i zgodni :)
Da naravno da nas nekad udave tehničkim pričama ali na to smo navikle i jednostavno ih ignoriramo :D
Samo jedan iz ekipe malo naginje onom mom starom opisu: malo je previše zagrižen za tehniku i možda mrvicu teže sklapa poznanstva sa žesnkom populacijom... ali bude on to već sredio :)

Dakle: Ferovci rules ;)

I moj zadatak je gotov, sad mogu dalje pisati o kuhanju :D

Bila si najbolji pas ikada...
Još u autu imam keksiće za tebe :((
Falit će mi tvoja slinava njuška, tople lijepe oči i mekane cape...
Jepo pavaj Donica

Božić - svima koji slave...

Nešto dugo nisam pisala ali jednostavno sam preumorna od svega i nekako mi se blog našao na začelju i uvijek bi izvisio.

To ne znači da ništa u međuvremenu nisam kuhala ni pekla ni radila...

Za sad najfriškiji i prigodan kreativni rad - moj poklon curama s posla :)
Teglice sa smjesom za kolačiće - ideju sam pokupila na ovom blogu http://www.bakerella.com/

Nastavljamo u revijalnom tonu - sa receptima ;)

Ne pitajte zašto su frtiljice - jednostavno jesu

800-900 grama glatkog brašna
250 gr svježeg sira
2 jaja
2 žličice soli
1,5 vrećica praška za pecivo
1/2 dcl ulja
1 dcl mlijeka

20 dag šunke
20 dag sira
šaka špeka
vrhnje
chilli

Umijesite tijesto dok se prestane lijepiti i podijelite ga na 4 dijela.
Svaki dio razvaljajte u što pravilniju kocku, tijesto neka bude debelo cca 1/2 cm.
Pospite 2/3 tjesta sa: chilijem mljevenim, šunkom, sirom, špekecom... nastavi niz po izboru...
Da bi bilo sočnije može se premazati prije posipavanja sa malo vrhnja ili jogurta - sočnije je.

Zarolajte roladicu i pod koso ju izrežite na šnite debljine cca 1,5 cm i stavite peći na 200C jedno 10-15 minuta dok blago ne porumene.

Danas sam radila duplu smjesu i 1/3 napravljenih frtljica sam smrznula za iznenadne goste, a ostatak je moja ekipa umlatila na kavi - ispala je puna velika zdjela

Jel sam se ja to prometnula u pravu domaćicu?
O da, radim domaću tjesteninu, kruh, focaccie... mmmmmm... focaccia dok je topla je nešto najdivnije...
Al počela sam radit male jer su mi se bokići počeli nezaustavljivo širit prema starim širinama...

No budimo realni, tijesto ipak zamjesi aparatić a ja ju samo šarmantno razvaljam i stavim u pećnicu ;)

Sastojci za malu focacciu:
- 215 ml vode
- 3 velike žlice maslinovog ulja, vodnjanska crnica
- 1,5 žličicu soli
- 360 grama oštrog brašna
- 2,5 žličice kvasca

Peći 20 minuta na 210 C.

Iako slikica izgleda jako primamljujuće moj prvi susret sa batatom nije baš oduševio niti mene ni Jubav...
Ja sam svoj tanjur juhe pojela, a on nije ni to što je za njega jako jako čudno...
Hm... Čudna je to biljka... mislim batat... Ne znam kaj bi rekla!
Problem je što imam još 3 velika komada i kaj sad s njima?

No, ako nekome treba, evo recepta za juhu od batata:

700 g batata s narančastim mesom
1 žlica maslaca
2 režnja češnjaka, usitnjenog
1 l vode ili povrtnog, kokošjeg ili goveđeg temeljca
prstohvat kopra
2-3 žlice vrhnja za kuhanje
sol
papar

Batati se ogule i narežu na komade te se kuhaju 15-20 minuta. Propasirati kao pire krumpir.
Na rastopljenom maslacu se lagano preprži nasjeckani češnjak.
U vruću vodu ili temeljac stavi se pire od batata, češnjak u maslacu, posoli se i doda se kopar, te se kuha 3-4 minute.
Doda se vrhnje za kuhanje, sol, papar i kuha se još 1-2 minute.
Na kraju dodati malo sjeckanog peršina.

Dakle prošlo je malo više vremena ali eto i recepta za muffine.
Recept sam opet maznula Ana-Mariji na Da mi je nešto slatko - ima bezobrazno dobre recepte i prvo na njen blog povirim kad krenem nešto radit... Morat ću ju početi malo zaobilaziti inače će me okriviti za kopiranje :)




Inače, nikad u životu nisam pekla muffine pa sam malo izdavila svoje cure s pitanjima, ali su muffini ipak radosno i prpošno iskočili iz svog kalupa...
Kako sam kalup naručivala preko kataloga, tako nisam primjetila da je to kalup za mini muffine. Malo mi je žao jer nigdje ne mogu naći košarice za njih, ali mi je opet drago što imam takav jer su preslatki ovak mali :)
Košaricama sam doskočila tako što sam ih izradila sama od hamer papira i u njih stavila pečene muffine.

Na zamolbu moje Jubavi smanjila sam malo šećer, a slijedeći put kad sam ih pekla, smanjila sam malo maslac.
U Aninom receptu su gore stavljeni crveni ribizli, a ja sam stavila smrznute (odmrznute) brusnice i unutra nasjeckanu bijelu čokoladu... a bilo je dobro i bez čokolade...
U stvari: mislim da nemrete fulat što god stavite :)

Za 8 kom:
2 jaja
15 dkg šećera - ja stavim 10 dkg
1 vanilin šećer
8 dkg rastopljenog maslaca - ja stavim 5-6 dag
250 g brašna za dizano tijesto
Pola praška za pecivo
Malo soli
1,5 dcl mlijeka
kardamom, cimet - nisam imala pa nisam stavila
6 dkg crvenog ribiza - ovo stavim odoka

+šećer za posipanje - ne volim kolače posipane štaubom pa nisam ni ove posipala

Prebrzo mi se prikrao još jedan 1.11.
Već?
Kako?
Kad prije?
Još malo pa će Božić, pa Nova... pa inventura...
Onda slijede oni dosadni mjeseci zime koji nemaju kraja, nikako da stigne proljeće...
No ja sam već u proljeću a nije još pao ni prvi snijeg, ali sad će on.
Večeras sam prvi put ove godine obukla pernatu jaknu.

Kod mene se ne događa baš puno toga pametnog što možete i zaključiti po broju mojih postova.
Uglavnom jedna lijepa svakodnev(n?)ica i baš uživam moram priznati.

Na poslu su počele neke igrice o kojima mi se ne da ni razmišljati a kamoli pisati, jer mi se sve čini da ne bude dobro završilo.
Posla još uvijek ima ali se, vjerovatno kao i ostatak svijeta, mučimo s naplatom. Svi bi robu a pare ne daju - e pa nemere...
Baš se osjeti da ljudi nemaju para, pazi se što se kupuje. Kak će biti sa paketima za Božić, Bog zna... Nadam se i zbog firme i zbog sebe da će biti bar ko prošle godine, koja inače nije bila ni sluga proteklim godinama.

No vikend je uvijek vrijeme za neke veselije teme.
Subotom jako volim spavati malo dulje. No zadnjih par subota se znam ustati rano i fotografirati jer tada imam i svjetla i mira, Jubav je naime s kumom na kavi.
Tako je bilo i jutros.
Ustajanje u pol devet i trk u kuhinju: pekla sam muffine sa brusnicama i bijelom čokoladom.
Dok su se oni pekli ja sam pripremila svoj mali set i onda fino fotkanje u miru.
Taman sam bila gotova kad je Jubav došao doma oko pol 11 i onda smo pičili na kavu s ekipom.
Imamo jedan divan kafić koji ima uz normalan dio kafića i jedan dio u suterenu gdje su dvije velike ratan garniture i tu imamo dovoljno mjesta za nas 7 odraslih i dvoja dječja kolica i tu onda boravimo svaku subotu prijepodne.
No najvažnije je što taj dio nije zadimljen jer bebe u tom slučaju ne bi tamo vodili.
Muffine su naravno pojeli u roku keks ;)
Nakon toga smo se vratili u svoj mali svinjac pa smo zaključili da moramo počistit kuću: Jubav usisava i briše prašinu, ja kupaonu i podove obrišem i nakon toga glanc po kuhinji.
Naravno da sam bila preumorna za kuhanje pa smo ručali ćevape :D
Bože još mi je zlo od njih... ma nije zlo nego ono...znate ne... :D

Onda smo se uputili na Mirogoj, naš mali ritual prije dana svih svetih.
Sjednemo na tramvaj do trga, tam na bus za Mirogoj i začas smo gore, autom nam je prekomplicirano ići.
Obiđemo bakin grob, pomolimo se, Jubav ima neke unutarnje razgovore s bakom - vidim mu to u pogledu.
Onda zapalimo svijeće kod križa za sve naše koji više nisu sa nama...
Predivan je Mirogoj tako obasjan samo lampašima... zaista je...

Poslije groblja idemo naravno na kolače kod Vinceka. No to je očito prošla priča jer kesten kocka je bila prestravična a u onom kolaču s malinama su samo maline pa i nisu imali što zeznut, taj je bio dobar.

Ostatak večer je bio klasični ljeningitis uz tv i laptop... osim što je Jubav otišao spavati u 11 a ja sam još budna ;)

Recept i fotke od muffina slijede sutra - moram još slikice malo dotjerati

Jučer sam se nešto uzvrtila po kući... Nekaj bi slatko...
I uz to mi trebaju doći neki gosti, pa bi i nešto brzo...
Već sam skoro krenula radit palačinke pa ih filat pekmezom od višanja (svekinim) ali rekoh, da vidim jel Ana-Marija ima možda nešto pametnije...
Otvorim njen blog Da mi je nešto slatko (ne, još uvijek ne znam staviti aktivan link pa guglajte tko ga već ne zna) kad tamo Galettes od jabuka... upravo taj dan stavljen recept i predivne fotke...
Odluka je donesena u trenu i već važem maslac da vidim jel imam dost... taman...
No gosti ipak stižu ranije i nisam ih stigla završiti za njih, ali smo se zato Jubav i ja podavili kasno sinoć :D

Jedina mana recepta je što sam ga morala poduplat u količini jer mislim 5 Galetta?!?!?!
To je za mene. A za goste? ;)
No zato Ana-Marija ima liniju a ja nemam ni blizu takvu :D


Za 4-5 galeta
225 g brašna
115 g maslaca
korica limuna
2-3 žlice vode
1 žlica šećera
malo soli
2-3 jabuke narezane na ploškice
komadići malaca, šećer i cimet za posipanje

1. Prstima pomiješajte brašno i maslac dok ne dobijete nešto nalik mrvicama.
2. Dodajte koricu limuna i jednu po jednu žlicu vode. Kad tijesto pomalo počne biti kompaktno, vode je dovoljno. (ja sam dodala i malo šećera, a mogla sam i još malo čini mi se)
3. Ostavite na cca pola sata-sat u hladnjaku.
4. Ugrijte pećnicu na 180°C
5. Tijesto podijelite na 4-5 kuglica pa svaku razvaljajte na cca 0,5 cm debljine
6. Na tijesto posložite jabuke tako da oko njih ostane malo tijesta koje ćete preklopiti
7. Pospite šećerom, cimetom i komadićima maslaca
8. Pecite cca 25 min dok ne postanu zlatnožute
9. Po želji pospite šećerom u prahu

Jubav je bio oduševljen jer kolač nije sladak (nisam ga posipala štaubom) i bome smo ga ovaj put ravnopravno potamanili :)

Jel moj blog nevidljiv????

Htjeli mi to ili ne, jesen nam je stigla u grad...
Sa štandova na placu su nestale i zadnje nektarine i mjesto polako preuzimaju jabuke i agrumi...
Jabuke su zadnje voće za kojim ću posegnuti, a i od njih volim jedino zlatni delišes, ali zato kolači od jabuka... mmmmmmmmmmmmmljac...

Dok sam bila mala imali jedno vrijeme smo stalno radili jedan kolač kojem se ne mogu sjetiti imena ali dolje je išao biskvit, na njega jabuke iz kompota prethodno skuhanog, na soku od kompota bi se skuhao puding od vanilije i prelile se jabuke i onda gore šlag... Ma sigurno znate o čem pričam, svi su to radili... :)

Naravno jako volim i štrudle od jabuka, mamine naravno. A volim i dizane kolače s jabukama.

Moja mama pitu od jabuka radi na onaj klasičan način - deblja kora dolje, pa nadjev pa još tanka kora gore, a ja sam još prošle godine pokupila sa mog omiljenog kulinarskog bloga Da mi je nešto slatko recept za Tarte tatin i savršena mi je svaki put...

Pa evo i recepta:

Nadjev:
15 dkg masla
15 dkg štauba (može i obični šećer)
1 kg (otprilike) jabuka šećer-vanilija
malo cimeta

Tijesto:
34 dkg brašna (isprobala sam ono brašno za prhka tijesta i sjajno je)
6.5 dkg šećera
13.5 dkg masla
2 žumanjca
malo soli
malo vode

1) Umijesiti tijesto, formirati ga u kuglu i pustiti ga da malo odleži u hladnjaku
2) U pleh staviti maslo, štaub i šećer vaniliju i stviti u pećnicu da se malo zgusne i karamelizira(na 180C) – to traje 20-30 min i treba promiješati svako malo tako da šećer koji počne hvatati boju gurnete prema sredini
3) Dok je maslo sa šećerom u pećnici, oguliti i narezati jabuke na četvrtine, izvaditi im onu tvrdu sredinu
4) U pleh zatim dodati oguljene i narezane jabuke i položiti ih tako da okrugla strana bude prema dolje
5) Malo posuti cimetom (ovo ne ide u original, ali daje finu aromu)
6) Vratiti u pećnicu na 15-20 min
7) Nakon toga tijesto izvaditi iz frižidera, razvaljati ga na cca ˝ cm debljine i položiti ga na vrh preko jabuka pa sve skupa vratiti u pećnicu (tijesto slobodno možete malo sa strane zavući u pleh bez obzira na tekućinu – sve će se to ispeći)
8) Pustiti da se peče dok jabuke ne dobiju narančastu boju i dok tijesto dobro ne potamni, cca 45min na 180C
9) Kad je gotovo dok je još toplo, položiti veliki tanjur na vrh i okrenuti
10) Može se posluživati uz šlag i/ili mascarpone (iako se meni to čini nepotrebno)

Iskreno, svi recepti koje sam sa tog bloga isprobala su fenomenalni :)

... Jako me veseli i pripremati hranu i slagati set i fotkati... baš sam se uživila :D










Uživajte u bojama! :)

Update:
Jubav se sutra vraća - sasvim neplanirano... ali nisu gotovi i morat će opet dolje ali što je tu je...

Nećak junior se sasvim dobro snašao u bolnici - ekipa u sobi mu je super.
U ponedjeljak sam bila kod njega i igrali smo scrable (baš je super super igrica :D ) ali je nekako jedva čekao da odem :D
Jučer mi je poručio da nek ne dolazim jer je tekma :D
A danas mi je seka rekla da nek ne idem jer je njemu neugodno mi reći da ne dođem :D
Zato sutra ne ide seka ali idem ja...

Fotku sam radila za jedno igricu na jednom kulinarskom forumu ali na kraju sam stavila nešto skroz drugo pa evo, da ne propadne, nek uljepšava bar blog :D

Jubav je na putu, opet. 7-10 dana...
Sva sreća da se zabavljam fotićem i učenjem i proučavanjem manuala pa mi neće biti dosadno...

Nećak junior je slijedeći tjedan u bolnici, ide na promatranje kako reagira na lijekove za alergiju, pa ću svaki dan poslije posla k njemu da ga zabavljam... Opskrbila sam se kojekakvim igricama tipa scrable i slično, a i obećao me naučit igrat poker :D

Eto...

Ugodan vam vikend :)

Prije tri mjeseca, negdje u ovo doba, moja Jubav i ja smo plesali naš prvi ples :D

Nisam neki tip od nekih velikih slavlja, ali volim kad se netko sjeti...
Nekad dragi i zaboravi na naš 29. - datum kad smo prohodali. Nekad i ja zaboravim. I ne dramimo oko toga.
Nekad se sjetimo par dana nakon i onda kažemo: Znaš kaj je bilo prekjučer? :D
Možda ćemo se 10. sad sjetit malo češće na početku ;)
Za prvu mjesečnicu smo bili u Toscani, za drugu u Nerezinama, a za treću smo doma...
Kako je ipak recesija, a mi nešto raspoloženi za pizze u zadnje vrijeme, danas sam odvela Jubav na jedno meni jako posebno mjesto, sa jako finom pravom talijanskom klopom - Mangiare Pizza u Tkalči.
Meni je tamo definitivno najbolja pizza, a tjestenina je baš prava talijanska i posebna, nisu običajena jela od tjestenina kao u drugim sličnim restorančićima.
Obično kad idem s curama uzemo Trofie (posebna neka tjestenina u umaku od pesta i rikole i pinjola) ali kako su oni jako fini ali i aromatični, taman mi je pola porcije - više od toga mi siluje okusne pupoljke, i obično zapečene njoke (sa sirom i rajčicama) po pol - idealna kombinacija.
Danas je Jubav bio ziheraš pa je uzeo Capricosu a ja Capri - bijelu pizzu sa ovčjim sirom, mini rajčicama i bosiljkom - savršeno nešto.
Taman smo se ustali od stola kad je krenula kiša... pljusak nas je stigao na Trgu gdje smo čekali tramvaj :D
Skužila sam u zadnje vrijeme da nam je pamentije ići u centar tramvajem, jer dok ja autom dođem do negdje, pa nema parkinga, pa se daleko sparkam pa još i moram hodat, pa platim parking masno, pa produljuj... strava...
Ovak fino sjednem na tramvaj i za 15-tak min sam na Trgu i platim samo 10 kn kartu prek moba, a tramvaj mi stane pred zgradom i imam dvije direktne linije.
A kad smo stigli pred zgradu, tek smo onda nagrabusili: em je još više padala kiša, em sam u balerinkama stala u lokvu vode...
Ali smijali smo se i ljubakali cijelo vrijeme u tramvaju onak mokri i promrzli :)

Moram vam još ispričati događaj do sinoć :)
Spremamo se mi gledat tekmu, ja se fino zalegla i samo mi se oči sklapaju... al ono zaozbač, jedva gledam.
Tekma počne a dragi održi razgovor sa televizorom: Ajde dečki, vjerujem u vas... Nemojte nas osramotit.
U 11. min čini mi se padne prvi gol a dragi poludi, psuje, viče...
Kažem mu ja: Odoh ja spavat, ti ionak samo noriš - nemrem to više gledat.
Tekmu naravno zgubimo kao što svi znate i on je bijesan i ljuti i nemre spavat.
Čak mi je i popravio bug na mobitelu koji sam imala :D
U 3 u noći dođe u krevet ali i dalje nemre spavat i prčka nekaj po mobu a mene mimozu probudi bip bip i svjetlo s mobitela i kažem mu: Jubav kaj nemreš pavat?
On: Nemrem jubi, izgubili smo 5:1...
Ja: A joj Jubav, žao mi je... i onak se doklimam od njega i poljubim ga i kažem mu da ga volim...
A on kaže: Ma jebeš i tekmu i repku kad ovo imam doma :)

Voli on mene :)

Je, stigla je - tek u petak navečer!
Malo je namučila mamu jer joj je očito bilo jako lijepo unutra na toplom :)
Jučer smo s tatom bili na kavi i vidjela sam i slike čak dok još nije bila ni okupana :D
Moj dragi je već na slike skoro pao u nesvjest :D :D :D
Mislim da od njega i neću imati baš neke koristi na porodu :D

Čitav dan sam u iščekivanju jednog sms-a: jedna mala princeza nam stiže na ovaj svijet!!!!

Eto vratija se Šime. Još jučer. Ali nije bio u stanju pisati.

No hajdmo po redu ukoliko ću se reda moći sjetiti...
Week first: pakleni tjedan sa kompletnom obitelji koja uključuje: mamu, tatu, seku, šogija i 2 nećaka teen godina (jedan na ulasku a drugi usred teeeeeeeen godina) na jednom predivnom mjestu u okolici Omiša
Tjedni red i program je izgledao manje više ovako:
- oko 9 - 9,30 buđenje...
- oko 10 - 10,30 doručak
- oko 11 odlazak na plažu autom jer kraljica sestra nemre dolje (dolje je 220 stepenica bliže moru nizbrdo, ni nizbrdo nije problem kao što pretpostavljate...)
- na plaži koju ona voli je u 11 debeli hlad i ni najmanje mi nije vruće
- onda se ja hitim 5 min na sunce da budem uopće sposobna ući u more
- more je bilo prilično hladno jer ga je raspuhao vjetar nakon prvog dana, tako da smo se kupali kak treba samo prvi dan, tak da je moje kupanje zgledalo tak da sam momentalno izlijetala van čim bi osjetila jajnike - dakle cca 2 min...
- onda kava i sladoled na plaži...
- oko 14 - 15 - ručak... dođeš doma a doma samo što i stol nije postavljen ali to ipak napravimo mi, čak i pospremimo stol nakon ručka a perilica opere
- nakon ručka - spavanac... tam negdje do 5 a nekad je bilo i do 6...
- pa malo na drugu ili na istu plažu... Jubav i ja smo se češće od njih znali spustiti "dolje"
- oko 20 - 21 - večera...

Ovo je "dolje"



A ovo je sekina plaža



Shvatili ste princip, ne? Spavanje i ljenčarenje u krugu najbližih.

Da razbijemo monotoniju, jedno večer smo otišli u Makarsku u lunapark ali lunaparka tamo više nema.
Na mjestu gdje je lunapark otkad znam za sebe sad su zgrade a dijelovi lunaparka, skupa sa štandovima svih mogućih vrsta su pomaknuti na malo dalje mjesto. Uglavnom, prestrašno mi to sve skupa zgleda...
Nećak junior i ja smo se napikirali na autiće, pa pošto ih nismo našli u Makarskoj (to im zauzima valjda previše mjesta) slijedeću večer smo se uputili u Omiš na vatreni okršaj - nećak i ja sami na pisti hehehhe... No bili su i oni dečki od lunaparka kaj miču aute pa su nam oni radili "gužvu"... Dobro da nisam dobila potres mozga od sudaranja...

Predzadnji dan smo išli i na rafting na Cetinu: Šogi, Jubav, nećak senior i ja... hrabrica...
Bilo je zaista fenomenalno i imali smo super skipera...
Cetina je predivna i zaista je vrlo vrlo čista u tom gornjem dijelu i bio je čisti užitak veslati, promatrati životinjice koje na njoj žive i spuštati se niz predivne brzace... Šteta je samo što vodostaj nije bio malo višlji ali to nam je tak kad idemo usred ljeta...

U nedjelju, 9.8. smo se naravno uputili na koncert U2.
Svi su već sve rekli pa nema što više nadovezati - definitivno najjači koncert na kojem sam do sada bila a nisam neki turbo zaluđeni fan, no ipak jedine pjesme koje nisam baš naizust znala su ove s novog albuma - stare znam sve do u stih...
Gospodo - moj duboki naklon...

Gužva na ulazu u pol 6



Pogled s vrha



Jedna noćna - s moba je pa i nije baš nekaj



No ne bi ja bila ja kad se ne bih upikla na organizaciju...
Da izbjegnemo gužvu, Jubavi i ja smo se fino sjeli na sedamnaesticu i došli na stadion oko 6 i tamo fino boravili na vrhu naše zapadne tribine i čavrljali, i komentirali... između ostalog komentirala sam kak su malo wc-a postavili na travu i da kam će ti svi ljudi ići... no hvala bogu, mi smo tu na vrhu i odmah nam je tu wc...
Da malo bolje shvatite vrh tribine - to je kao da se penjete otprilike na 10. kat...
Oko 8 i 15 meni se pripiškilo i idem ja u jelte svoj fensi wc na tribini kad ono šipak - nisu u funkciji. Nisu ni u F od funkcije - samo zidovi. Muške to nije spriječilo da se popiške u neki budući odvodni kanalić što je rezultirali nesnosnim smradom... A i neke ženske su piškile u mraku u neki kanalić... No ja nisam ta.
Ja sam se uputila nizbrdo tih 10-tak katova...
Dal trebam reći kak sam bila živčana kad sam stala u red u kojem je ispred mene bilo cca 40-tak ljudi a još je samo 40-tak minuta do koncerta?????? Naravno da sam stigla skroz naknap gore, sva uspuhana i znojna...
Dakle ružnije građevine od tog našeg stadiona nisam već dugo vidjela... Što su svi ti stranci mislili o nama?

Sa našeg čardaka ni na nebu ni na zemlji smo zbrisali dok je još svirala zadnja pjesma pa smo još ulovili i tramvaj dok su vozili (čula sam da poslije više uopće nisu vozili) i prilično brzo stigli doma... Trebali smo se kao pakirati za dalje ali smo se samo skljokali u krevet...

U ponedjeljak je bilo buđenje u 8 i pakiranje: peglanje jučer opranih stvari i pregrupiranje trupa za pokret na Lošinj - mjestašce Nerezine - točnije: gosti smo kod moje kumice M.
Bila sam kod nje prije 3 ljeta i bilo mi je jako lijepo, a ove je godine prijetilo da će biti još i ljepše jer je sa mnom moj mužić.
Nakon naših periperija tipa: moram kupiti lubenicu (Jubav) i moram popravit nokat (Ja) konačno smo oko 11 sati krenuli... Odmah po stupanju na naš vrli autoput ja sam zaspala pa me Jubav probudio kad je ugledao more i kad se uspaničario jer dalje ne zna... Ne znam ni ja ali slijedli smo upute za trajekt za Cres, pa smo stigli i na trajekt taman kad je već bio skoro pun i spreman za pokret. Još samo trebamo prijeći cijeli Cres i ono malo Lošinja i na cilju smo...
M.-in apartman je smješten na pljuc do plaže... I to kakve plaže - divota...

The plaža



Predivna uvala okružena borovom šumom, široka cca 50-tak m, duga cca 120 m i nekako baš savršeno zaklonjena od vjetra i valova i more je svih tih 7 dana bilo iznimno mirno kroz cijeli dan, a veći dio dana je bila čista bonaca... a bilo je i vrlo vrlo vrlo toplo tako da moje jajnike nisam ni čula...
Bio je to naš privatni bazen - tak smo se zekali :)

E tu je dnevni plan i program bio nešto drugačiji:
- Jubav se opet počeo ustajati rano, oko 7, pa bi on otišao u dućan i popio bi kavu i pročitao novine...
- onda bi došao doma, malo pobučio po kući da se i nas dve probudimo oko 9 i onda svi troje buć u more...
- to buć je trajalo manje više sat vremena
- onda bi došli doma, otuširali se, i u "grad" na kavu i kroasan kod Belulija :D - mali kafić/slastičarnica na samoj rivi u marini
- jesam napomenula da nam je "grad" na 5 minuta pješke po ravnom? Nisam? E pa to je ključni moment... hehhehee
- onda bi se vratili pa opet jedan sat plivanja
- pa tuširanje pa bi sklepali neki brzinski ručak pa bi se malo odmorili uz čitanje ili laptop (ali nitko nije spavao zanimljivo...) pa bi onda oko 17 - 18 opet otišli plivat sat vremena i nakon toga opet tuš i šetnja do grada...

Nerezine su predivno malo mjestašce koje još uvijek nije preizgrađeno i nagrđeno kojekakvim novim građevinama, sam centar je izuzetno dobro očuvan i obnovljen, a nije ni prenapučen turistima - nigdje nije gužva iako ima dosta turista... Turisti su ono 80% Slovenci a ostatak Talijani i zagrepčani kojih ima ko pljeve :)







Jedno jutro smo otišli do Malog Lošinja jer je M trebala nekaj obaviti pa smo Jubav i ja šetkali okolo, i to je već gradić sa hrpom turista i baš sam se s guštom vratila u naše mjestašce...

Jedno popodne smo se uputili u Lubenice gledat zalaz sunca. Iako je put do gore grozan, ali zaista grozan u stilu da se na cesti ne mogu mimoići dva auta nego se jedan uvijek treba vratiti do proširenja + što ima hrpa hrpa zavoja - sve vrijedi kad se napokon popnete gore... Najljepši zalaz sunca viđen mojim očima do sada, a i samo mjesto je preprepedivno... kao da je zamrznuto u nekom drugom stoljeću...

Poslije smo još svratili u Osor koji je isto već gradić i koji ima divnu povjesnu jezgru okruženu zidinama - jako mi se svidio, a posebno su mi se svidjele skulpture koje su razmještene posvuda po gradu...

Teška srca smo jučer ujutro iza 7 krenuli doma i oko 11 smo već bili u Zg-u...
Buntovnički sam jučer odbila raspakirati kofer i to me još sad čeka...

A sad samo guštajte - Lubenice u svoj svojoj ljepoti (samo su ove fotke snimane fotićem, sve ostale su sa moba)



































Sve fotografije su moje vlasništvo, pa ukoliko ih želite koristiti za bilo što, molim da mi se prije toga obratite...
Lipa jesam ovo dobro napisala ili sam nešto propustila?

... na obalu... točat se u moru i uživat u hladovini.
Nisam kupila bijeli šešir i bijelu torbu. Bum možda sutra prije nego krenemo.
Kozmetika kupljena - faktor 50 i faktor 30 i za lice 50... nećemo riskirat ne...
Ipak kad se voziš brzinom od dva čvora ili hrčka na "brodu" lako te sunce opali...
Zato i šešir kupujem. I imam bijelu prozračnu tuniku.
I zato mi fali bijela torba da mi bude komplet.
A kontrast boja je tirkizni badić i japanke i istoj boji.
Baš bum čeče na svojoj selj selj plaži s Čehima.

Možda sretnem Bajsa - sa mnom će mu biti lako razgovarat... hahahhahahahaha...

U kojoj mi kiflici živimo... c c c

Link od smještaja koji ćete naravno trebat kopirat jer sam ja plavuša :D

http://www.ilcardino.it/bed_and_breakfast_san_gimignano.php

A sad vas vodim u Montepulciano :)
Autom smo se dovezli skoro pa u stari grad - kao i obično...
Stvarno smo imali sreće i sa vožnjom i sa parkingom po cijeloj Toscani - nigdje nikakvih problema...

Za početak - nešto finoooooooooooooo...



Moraju jadni vozit motoriće jer su im uličice uske :D
Uz to su uličice i vrlo strme, ali to ih ne sprečava da kojekakvim maleckim autićima i trokolicama jure gore dolje...




Čitav gradić je na vrlo strmom brijegu i opasan je deeebelim zidinama - predivno izgleda...
A zidine su stvarno debele... a sa njih puca predivan pogled...










A onda mi je krepala baterija.

Nakon Montepulciana smo se uputili u Chianti gdje smo rezervirali naš slijedeći smještaj za ostatak putovanja.
I vozimo se i tako i vozimo i vozimo po nekim cesticama, pa krenemo u šumu.
Pa mi se u jednom trenu učini kao da sam u gorskom kotaru: temperatura se sa 28 spustila na 17, oko nas crnogorica, mrak sve veći a popodne 4 sata...
Đurđa kaže da smo 10 minuta od cija i sad ispada da ili nam je smještaj usred pripipipi ili smo nešto Đurđi krivo rekli. Ispalo je smo usred pripipipi - seoce od 3 kuće usred ničega.
Oko nas samo šuma, čak i vinograd tu i tamo poneki.




Plus što smještaj nije bio ono što smo se dogovorili pa smo odlučili tu samo prespavat i sutra se vratit na naš bazen - tako je i bilo.
No kad smo već tu, uputili se mi malo po Chiantiju. A trebalo je nešto i pojest - pojela sam najbolju pizzu u životu: bijela pizza vegeterijanska - sa tanko narezanim patliđanima i tikvicama i paprikama...
Već sam mislila da bum ostala gladna jer ne volim patliđane ali bila je fenomenalna - patliđani su bili tako tanko narezani da uopće nisu imali onaj okus koji ne volim.

No kako ja svugdje nađem neku divoticu - tako sam našla i ovdje :)










Oko Cortone sam onak prilično cvilila...
Onaj dan kad smo bili u Montepulcianu, malo smo zakuhali na suncu pa nam se nije išlo u još jedan obilazak i već sam mislila da ništa od nje, ali eto... ipak...
I ispunila je sva moja očekivanja :)




Mnogo je strma ta Cortona :(
Ali, dobra vijest je što vas od parkinga u podnožju brda, do gore vode pokretne stepenice - rekoh ja da je ovo gradić napravljen za mene :D




I ovdje su ulice uske i strme i ovdje luduju s autima po tim istim strmim i uskim uličicama :)







Vole ovdje živjeti opasno :D


















I za kraj jedna iz gradića kraj kojeg smo bili smješteni i gdje se dobije najveći sladoled za 2 Eura :D

... po Toscani...

Divan post naše JJA me podsjetio da ja još nisam završila našu pričicu... pa hajmo ;)

Ovdje smo bili smješteni :)


Imali smo i bazen koji je bio divan: čist i lijepo održavan





A dok ležiš na bazenu, zapuhuje te nježan miris lavande



Puteljak od kuće od "glavne" ceste kojom tu i tamo prođe koji auto






Iz razumljivih, gore navedenih razloga, ostatak dana smo odlučili provesti u kupanju i sunčanju i izležavanju uz bazen :D

No, slijedeći dan nam je po rasporedu bila Siena






Sienski Duomo









Nikad završeni navoj




Pa onda opet malo pejzaža na putu do bazena :D















Još ostaje Montepulciano i Cortona - ali to sutra :)

... želim snimati lijepe fotografije...

Gotovo je, navukla sam se. Zapalila se ja za fotografiju.
Ako ste uspjeli primjetiti fotke iz ovog posta su puno puno bolje nego prošle fotografije objavljivane na ovom blogu.
Razlog je jednostavan: profesionalan fotić posuđen by kumica i veeeeliki entuzijazam s moje strane...
Nosila sam tu bebicu svuda sa sobom i po najvećim vrućinama, ali jučer kad smo skinule fotke - bila sam zadovoljna rezultatom :D

Evo dakle par riječi i o samom putovanju.
Krenuli smo u subotu oko 11 sati (poslovično smo planirali krenuti u 8 ali prvo smo zaspali a drugo smo još neke stvari obavljali ujutro i tak to) i u Firenzu smo došli oko 18 što je prilično dobro prolazno vrijeme.
Zahvaljujući Đurđi od prve smo našli hotel i parking blizu hotela.
Smještaj ustvari nije bio hotel ali ne znam kako to nazvati. To je naime stan preuređen u to nešto.
Najbitnije je da je to skoro potpuno novo, lijepo namješteno, uredno i čisto, a što je najvažnije nalazi se na vrhu ulice Cavour, dakle do Douma cca 10-tak minuta šetnje - i to za 60 E za dvoje, sa doručkom. Sretni mi, sretni oni.
Plan je bio da ostanemo jednu noć, ali večernje šetnje po Firenzi su nam se jako svidjele pa smo ostali 2 noći.
Satima smo sjedili na stepenicama pred Duomom, pa malo na Ponte Vecchio gdje je neki striček imao divan koncert... svi smo sjedili po cesti i pjevali... Predivno predivno...

Jedina nova stvar koju smo obišli u Firenzi su vrtovi Bobolli - predivno i magično mjesto.
Ostatak vremena smo protratili u šetnjama i malo u shopingu ;)
Bijah u Furli ali niti jedna torba mi je nije bila tooooliko savršena da bih za nju pljunula 180-200 E.
A obišla sam 3 Furle, 2 u Firenzi i jednu u San Gimignanu. Bila je jedna savršena crvena (sjetih se danas kod Newyorčanke ;) ) ali crvena nije bila moja boja. Šteta... A čak je bilo i kandidata da mi ju kupe :D
Zato sam dobila nešto nove kozmetike od MAC-a i nove sunčane naočale by Armani - 130 E. Pristojna cijena za lepe cvike. I niš više nisam shopingirala - dobra sam bila skroz.

A sad opet malo slikica...
Prošle su bile iz Firenze a sad slijedi San Gimignano i malo prirode naravno :)
Neke su prilično tmurne zbog oblaka, ali što se može...










Šetnja je bila vrlo vrlo ugodna uz zvuke harfe koji su se divno odbijali od kamene zidove... predobro :)






A što ću vam ja kad volem krovove :D






Suživot domorodaca i turista ;)






A kad sam ovaj prizor ugledala doslovce sam počela vrištati - od sreće...
Čitavo brdo puno suncokreta.
Nisam se micala 15 minuta i samo sam fotkala :D



Čisto da steknete dojam koliko je to bilo suncokreta :D
vidite po vrhu "brijegića" stupove od struje? ;)



A ovo mi je ponos i dika iako je ustvari nastalo sasvim slučajno jer nisam baš još stručnjak sa svim tim podešavanjima...

Pošto smo ove godine više lješkarili nego obilazili, neću vas sa Toscanom previše daviti riječima - davit ću vas samo fotografijama...

Danas se sve vratilo na staro: posao, moja leđobolja, moje masno lice, moji prvi prištevi opet i ponovno, moja nesanica, titranje u oku... Život se vratio u normalu, rekla bih.

Gledam se večeras u ogledalo i razmišljam: kako je moguće da nakon samo 3 dana u Zagrebu, od kojih su 2 bila vikend tijekom kojih nisam radila apsolutno ništa, izgledam i osjećam se tako usrano?

Zanimljivo je da tamo na svježem zraku nisam imala baš nikakvih problema sa licem, ni najmanjeg prištića iako je bilo vruće i iako sam bila na suncu...
Nisam imala ni problema sa spavanjem, zaspala bih naime čim bi mi glava dotakla jastuk... Nisu me leđa ni stigla zaboljeti.

Ležim sinoć u krevetu. Rekao bi čovjek mir i tišinia.
Ali nije. Život u gradu nosi sa sobom bezbroj šumova: tiši i udaljeniji zvuk brujanja automobila koji je konstantan i na koji se nakon nekog vremena naviknete i ne primjećujete ga, pa zvuk onih bližih automobila iz bližih ulica, zvuk kočenja, turiranja... pa zvuk susjeda iznad, ispod i oko vas: tv, muzika, razgovor, smijeh, puštanje vode na toaletu, brujanje mašine za veš...
Pa svjetla: rasvjeta, reklame, prozori susjeda...

A ja želim mrak sa samo ponekim svjetlom daleko na brežuljku, želim tišinu ispresjecanu samo cvrčanjem cvrčaka i disanjem mog voljenog kraj mene... čak pristajem i na komarce i na njihovo zujanje i ubadanje jer ovdje u gradu čak ni njih nema...

Jedna stvar me jako veseli - Jubav je počeo pokazivati prve znakove zainteresiranosti za kuću negdje dalje od betona i asfalta ;)
U nadi je spas :)

Veni, vidi, vratismo se...
Priča o ovogodišnjoj Toscani čim sredim fotke...
Bijaše nam divno i predivno i ne tak naporno kao prošle godine... Ove godine kao da smo igrali igru: što manje gradova dnevno pa se to svelo na jedan :D

Danas smo se Jubav i ja prvi dan nakon medenog tjedna rastali na kratko i meni stiže sms slijedećeg sadržaja:

"Čekam H.-ja i razmišljam o tebi. Fališ mi. A nema me 10 minuta. I bili smo skupa 192 sata. Jel možeš vjerovat?? :) That's love :)"

Matematičar moj ljepi :D

Volim vatromete.
Jesam to već rekla?
Vjerovatno više puta.

Tako sam pretprošli vikend bila i na Bundeku na festivalu vatrometa i bilo mi je baaaaaaaaaš suuuuuper...
Sjedili smo na nasipu na travici, žderali smo one masne lepinje i gledali u milijune malenih eksplozija.

No upravo prije par minuta - vani pucnjava...
Upravo sam gledala vijesti pa sam pomislila da netko baca petarde povodom Sanaderovog odlaska.
Onda sam ugledala svjetlost pa sam otišla pogledati.
Pa sam skužila da sam s krive strane zgrade i otišla u drugu sobu.
A kad tamo... Vatromet!!!
Pravi pravcati, veliki, puštali su ga sa Vjesnikovog nebodera.
Baš sam uživala tih par minuta koliko je trajao.
I baš je bio lijep.

A povod?
Sanaderov odlazak?
OK with me ;)
Hajmo slavit ;)

No budimo realni, sa broda koji tone prvo zbrišu štakori tak da me malo frka što nam budućnost nosi.
Ak je rekao da se neće kandidirat za preCjednika - ja ga držim za riječ.
Sviđa mi se ideja da ga više na gledam nigdje ali način na koji se povukao je totalno neprofesionalan pogotovo ako razlog nije bolest, a čini mi se da nije...
Nisam baš sigurna što bih mislila o svemu tome...

Update: Bio je to ipak 50. ročkas Večernjeg lista ;)

Planovi postoje da bi se eventualno i promjenili...

Jubav je stigao u četvrtak kako je i planirao, ali je planirao u petak odmah ići na slijedeći put, pa doći u nedjelju pa da u ponedjeljak krenemo u Toscanu...
No nakon nekoliko sati pregovaranja preko maila, ipak smo odlučili da na put ide u ponedjeljak pa da se u petak vrati i da u subotu idemo na put.
Tako je Jubav dobio dovoljno vremena da napravi posao kako treba, bez žurbe i bez stresa.
Tako sam ja dobila 7 dana Toscane umjesto 5 dana + još posjet određenim dućanima u Firenzi ;)
Hehhehehe na što sve muškarci (i muževi) neće pristati iz osjećaka krivnje :D

No, sasvim neplanirano danas idem za Omiš na sprovod najdražoj teti koja je umrla nakon duge i teške bolesti...
:(
Vraćam se sutra nakon sprovoda.
:(

Lijepo molim uredništvo da ovaj post ne stavlja na nikakve naslovnice - hvala na razumjevanju...

A za moje stalne čitateljice i pokojeg čitatelja - par slikica...
Pošto moj dragi nije baš za objavljivanje njegovih slika, poštovat ću tu njegovu želju pa ću staviti samo sebe - ah baš sam narcisoidna :)



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Jubav je od nedjelje na putu do četvrtka, pa onda od petka do nedjelje na drugom putu.

I tako ja ovaj dugi vikend gljivim doma.
Planiram detaljno pospremit stan ali mislim da ću bit full lijena. Jedino ak zahladi kak predviđaju...
Ali nek ne pada kiša još sutra jer imam još neke forumske udavače koje se moraju udat po suncu.

Kaj sam htjela reći?
Aha, gledam HTZ (hrvatska traži zvijezdu) i oba klinca su baš dobri... Jedan je onak - meni baš karizmatičan (onaj s dugom kosom - oduvijek sam padala na dečke s dugom kosom :D ali nikad nisam imala dečka s dugom kosom) a drugi je ok ali onak... nema mi karizmu iako je zgodan dečko.

Ovom drugom s kratkom kosom Toni obećava karijeru i bla bla bla ali sjećam se svih onih prijašnjih Zvjezdanih šouova i čini mi se da je jedino Dizdarica napravila nešto od sebe iako se ona specijalizirala za jedan kod nas necjenjen tip glazbe. Ja ju volim i odlične su mi njene stvari.
Ali što se desilo sa ostalima? Tko su uopće pobjednici bivših sezona? Stvarno se ne sjećam...
Sjećam se Rafe ali par mjeseci nakon šoua sam ga vidla kak vozi mandarine u Zagreb... valjda nije išlo...

Ovog malog dugokosog nekak vidim u nekom žešćem bendu ali ovo drugog - bojim se da će ga pojest naša estrada i da ću mu napraviti neke glupe pjesme i da će se s vremenom razvodniti.
No želim mu da sam u krivu.

Ah, da - glupa reklama: Lero.
Jesam to samo ja?

Brad Pitt u Meet Joe Black - gledala sam i navečer i reprizu sutradan. Lastane jesam li normalna?

Massimo i Belan u duetu - hebemu miša ali nisam znala da je Belan u duetu dok ga sad nisam vidjela...

Ok ok dosadno mi je pa trkeljam... to ste već skužili...
Na vašu žalost bit će toga još tijekom vikenda.

Usput sušim kore za Ledeni vjetar jer je danas mojoj maloj kumčici E prvi ročkas a sutra ga slavimo :)
Nekaj sam zeznula sa namještanjem pećnice ali valjda bude ok... sutra ću ga ukrašavat pa ak bude lijep stavim i slikicu...
Idem se sad dalje dosađivat...
Svima koji idu na produžene vikende - dobar provod...


Update: Tortu sam onak malo seljački nacifrala sa rozim i bijelim ali svejedno nitko nije vjerovato da sam ju ja radila :D
Nestala je u trenu ;) iako ja osobno nisam nešto zadovoljna, previše sam posušila kore i bile su pretamne i pretanke... ali ostali očito nisu bili tako kritični ;)

Iako to nerado činim, ima nešto u ranom ustajanju nedjeljom...

Morala sam mužića (hehehhehe) odvesti na avion koji je polijetao u pol devet, znači da sam oko pol 8 već bila gotova sa tim zadatkom...
Jubavi mi nema 10 dana, onda dođe i odmah sutradan ide u Mostar na 3 dana, onda dođe i idemo u Toscanu... Cvilim već tri dana da kak ostavlja svoju ženicu 3 dana nakon vjenčanja i bla bla bla... Nabijam mu osjećaj krivnje hahahhahahaha... A gle, tak ću dobit shoping u MAC-u u Firenzi ;)

Vozim se tako prema gradu i razmišljam što ću sa prilično produženim danom...

Odlučim prvo u Billu naručiti plate narezaka sutra za gablec u firmi - ipak se zadnji put udajem pa je red da počastim ekipu :)

Nakon toga odem na plac koji je ugodno poluprazan ovako rano ujutro i izbor je puno veći nego u 1 popodne kad ja obično idem :)
Kupujem redom: blitvu i mladi krumpir, dinju, rajčice, jagode, nektarine, luk...
Odlučih se hraniti zdravo dok dragog nema doma...
Ovih nekoliko dana sam prilično zabrazdila sa sladoledima i tjesteninama u kojima mjesecima nisam uživala jer sam htjela koliko toliko pristojno izgledati na vjenčanju...
Danas sam skužila da se more opasno bliži tak da nastavljam sa zdravom prehranom...

Pošto mi je stan u malo većem kaosu - imam što raditi ostatak dana...

Uživajte u predivnom danu :)

Upravo gledam vijesti i ne mogu k sebi doći od šoka... Tema je naravno Gay pride...

Gay zajednica traži što traži i na što po meni ima pravo - neću sada u to ulaziti ali načelno se slažem sa njima i podržavam ih. Što ću, liberalna sam...

No naviše me šokiralo ponašanje mojih sugrađana, koje je takvo da me trenutno sram i što sam zagrepčanka i što sam Hrvatica.

Očekujem takvo ponašanje od HČSP jer njihove kockaste glave ni ne dobivaju dovoljno krvi u mozak od silnih lanaca oko vrata i popijenih piva i pojedenih janjaca - zakrčile im se žile pa ne znaju ljudi bolje...

Ali iskreno me šokirala lijepo uređena gospođa koja pred kamerama psuje mater i naziva ih bolesnicima ipljulje na Gay ekipu koju čuva policija...

E pa draga gospođo i treba Vas biti sram, treba Vas biti sram same sebe jer jedino bolesno što sam danas vidjela na tv-u ste - Vi.

Ne mogu da ne budem zločesta i da svima homofobnima poželim da im djete jednog dana dođe doma sa istospolnim partnerom :D :D :D